Slimov Oblačić

U životu sam slavio novu godinu na razne načine. 6-7 dočeka sam radio – svirao, nekoliko sam ih i prespavao, a većinom pio i feštao s ekipom. Prošli doček 2008. je bio zanimljiv. Hela je radila noć pa smo Jan i ja bili doma. I došao nam dida oko 21 sat malo nas vidjeti. Pili mi tako bambusiće kad ja snimim ispred kuće neki tip projuri. I dida ga vidio a meni se učinilo da ima kacigu. Ja na vrata a tamo trči Dragan, vatrogasac. “Vi se zajebavate a iza kuće sve gori!” viče on. Dida skoći, obuče se i ode s njim iza kuće a ja ostao s Janom jer je imao tek dvije godine a i ubrzo je zaspao. Mene je stalno kopkalo što se zbiva iza kuće i gdje to točno iza. Jana sam spremio u krevet, obukao se i izašao na balkon, pa pogled iza kuće a tamo pakao… Nekih 30-ak metara od kuće, preko cestice sve crveno od vatre – Mordor. Zamotah Jana u deku i predao ga teti na čuvanje, obukao sam se i šprint iza. Vatru je vjerojatno zapalila neka raketa jer se širila u obliku kruga. Tamo sam dobio od DVD-a nekakvu štapinu s kožnim krpama na kraju i udri po vatri. Tako smo, prateći vatru, Šega i ja došli skoro do Pašca. Za nama dida s brentačom gasi zaostale plamičke. Ne može se reći da je bilo hladno, a nije bilo ni mračno dok nismo ugasili vatru. Vratili smo se nazad a tamo su “već” došli i vatrogasci profesionalci. Od nekud izvadili pive i uz kamion je zacijelo bilo zanimljivo. Rek’o, baš dobro da ste stigli, izgorilo bi sve bez vas. Otišao sam kući oprati se i presvući jer sam smrdio kao dimljena riba. A vatrogasci neka dalje feštaju do nekog novog požara…

Vidiš, to su nove godine koje se pamte, a ne one “kakosamsenasro danisamznaogdjesam”. Ipak, nadam se da takvih više neće biti.

Želim svima sretnu 2009. godinu!

Teško je naći neku novu, originalnu božićnu pjesmu u kojoj nije pokradena neka poznata melodija. I među takvima ima onih koje su čak i pogođene kao i ova Crvene Jabuke i Lošića. Na Božić sam vidio na TV, mislim Ninu i još nekoga, kako pjevaju ovu stvar i pomislio kako već sad malo tko zna čiji je original (Elvis, ako nije i on nekoga prije pokrao), a sve manje ih zna da su ove riječi na hrvatskome od Crvene Jabuke. Vidiš – tako nastaje narodna pjesma. Poslušajmo…

Nikako naći malo vremena. Svi kao da polude prije Božića pa se to odrazi i na mene. Kao bujica me ponese sa sobom kolektivna ubrzana histerija. Posla preko glave, samo radiš i, odjednom, Badnjak je tu a da nisam ni shvatio. Zato ćemo se sada malo odmoriti, okititi bor i sjetiti se svojih najdražih. Nadam se da niste pokleknuli pred iskrivljenom, potrošačkom slikom Božića. Budite sretni i bez skupih poklona, jer ako vas netko voli, tada ste sigurno sretni.

Sretan Božić svima!

Došao ja danas, u subotu, na posao da napravim jedan časopis jer ne stignem preko tjedna. To su sve crkveni časopisi koji trebaju biti gotovi prije Božića. I, naravno, uvijek je neka mjuza iza. Vidim ja, nešto je čudno, stanem na tren, i skužim što je. Dok ja tako slažem božićne pjesme, razmještam jaslice i razne motive, iza piči Dead Kennedys i baš California Uber Alles. Ha! Svaka je pjesma božićna kad je slušaš čista srca.

A kad sam već kod majmuna i osjećaja da me netko jebe, sjetih se starog, dobrog spota ovih luđaka koji imaju ispravan stav prema svemu i udaraju brigu na veselje. U suprotnom, ne gine čir na dvanaesniku.

UEFA je Dinamu poslala čestitku prije čestitke. No, što je to Mamiću kad je ciganima s violinama na Plesu podijelio 10% tih para? Što je to hrvatskom gigantu iz Maximira koji svaku utakmicu ima rasprodane tribine i navijače koji u transu navijaju i bodre svoj omiljeni klub? Pa i da to na kraju platimo mi, porezni obveznici, mi ćemo rado dati svaku kunu za najhrvatskiji klub na svijetu u kojem igraju sami Hrvati kojima nije cilj Europa nego HNL i rodna Hrvatska za koju bi dali zadnju kap krvi. Nema veze što navijamo za Rijeku… A BBB? Boli njih briga. Ne plaćaju oni. Oni nisu ni bacali baklje. “To su neki ekstremi koji se uvijek nađu” kaže poglavica BBB-a. Pa ako su to ekstremi koje ne podržavaju zašto ih nisu odmah tamo polomili? Šta da je neki “ekstrem” među bacačima baklji vikao “Ovo je srbija!”? Bi li ga samo gledali ako ga ne podržavaju? Naravno, ubili bi ga, znači, šta? A i računica je zanimljiva. Jedna baklja košta ne više od 5 €. U teren je uletilo 10-ak baklji, a Dinamo je dobio za platiti 200.000 €, što na kraju znači da svaka baklja tada košta cca 20.000 €. Zarada po baklji – 19.995 €. Eto, tko kaže da Hrvati nemaju smisla za zaradu. Ovdje je samo mala “falinga” u tome što će pare pokupiti UEFA i netko će dobro omastiti brk, a ne vjerujem da će to biti sa dalmatinskim pršutom, maslinama i slanim inćunima ili slavonskim kulenom, čvarcima i šljivom – ne znaju šupci iz Europe za to, kupit će oni sušenog lososa, francuski šampanjac i ruski kavijar; odu pare zauvijek. I još će nazdraviti Hrvatima da živimo još 1000 godina, takvih kretena, kažu, malo ima. Pa zašto bi hrvatske klubove i kažnjavali izbacivanjem iz liga kad mogu na nama tako fino zaraditi? Nisu oni blesavi, ali netko je, čini mi se. Netko je ostao bez para, samo – tko će to na kraju platiti? Imam čudan osjećaj da će barem jedno pivo iz moga džepa neizravno odlepršati put zoološkog vrta u Maximiru. Popit će ga neki majmun, siguran sam.

E, da… Prosinac je moj mjesec. Samo ja ne uživam, kupujem, žderem i pijem kao i većina Hrvata pred Božić koji nisu nimalo pogođeni krizom. Ja radim. Radim jako i puno. Kao crv u mramoru. Dižem se mrakom, mrakom dolazim kući. Sve da bi župljani dobili svoje časopise na vrijeme prije Božića. Povećavaju se naklade, skraćuju se rokovi… Ali u tome je budućnost. Rad je stvorio čovjeka, rad je naša nada, potreba i spas! Pjesmom se ujutro dižemo, da bi do posla ozarena lica pozdravljali druga, poznata i nepoznata ozarena lica kojima osmjeh nije sišao sa lica ni dok su spavali i sanjali još svjetliju budućnost. Ona lica koja se bude prepuna sreće jer su im djeca sita, pod krovom i sretna, jer im djeca rastu u svijetu punom ljubavi, sreće, tolerancije i mira, u kojemu nema mržnje i zavisti, gdje nema gladnih, siromašnih, iskorištavanih i potlačenih. Zato punim plućima kliknimo sretni novom danu i novim radnim pobjedama!

Zanimljiv način borbe protiv uprave. Bacajmo baklje u teren! Dinamo ionako nema šanse prezimiti u Europi pa ajmo napravit sranje da uprava kluba odjebe. Sad više, bojim se, neće vidjeti Europu par godina. A najbolji je vrli, elegantni  komentator HRT-a Pras…, ovaj, Blažićko kaže: “Potpuno nepotrebno, na terenu je sve bilo mirno… Bez ikakvog povoda, bez ikakvog razloga…” Kao da se teleportirao na komentatorsko mjesto direktno iz neke desetogodišnje karantene pa nikad nije čuo za Mamića, Boyse i Upravu. Pročitao sam proglas Boysa u kojem oni objašnjavaju čime su sve nezadovoljni. Jasno mi je da su im uprava i igrači u banani, ali mi nije jasno zašto onda izbacuju sami sebe, a time i druge hrvatske klubove, iz Europe. A i kaže vođa Boysa da su to bili ekstremi. Kako ekstremi kad je cijela tribina skakala i pjevala isto: “Mamiću cigane…” (Izjavu možete pogledati OVDJE) Nakon one bakljade ćemo svi ispaštati. Malo tko budućih domaćina zna da su ono bili BBB. To su bili Hrvati. Europi je svjedno tko će doći: Boysi, Torcida, Armada… I svi će reći to su hrvatski navijači, znači, divljaci. A možda to i nisu bili Boysi. Možda su se u Udinama među Boyse infiltrirali pripadnici Torcide i oni bacali baklje. Tko zna. Uglavnom, najebasmo. I kako je Balašević rekao: “Zbogom Europo, nemoj više čekati na nas…”

Mama, vidi kak mogu daleko bacit baklju! Ja sam guba fakin iz kvarta! Možda bum jebal kaj osim Mamića i uprave.

Kako proslavili povratak vašeg omiljenog bloga nego veselo? Zato su ovdje današnji gosti Leningrad Cowboys. Noge sam rade.

Nisam od onih koji se zalijepe za nekoga ili nešto i drže se toga kao pijan plota. Bez beda promijenim zrak ako mi se ne sviđa. Tako sam promijenio providera i maknuo sve moje podatke i domene na novi server. Trajalo je par dana to registriranje i mailanje vamo i tamo i eto ga! Sada možete uživati u bržem i boljem vašem omiljenom blogu na Slim-Rijeka.com. A ja više neću, nadam se, dobivati mail mjesec dana kasnije. Živio bolji server! Živio!!!