Slimov Oblačić

I tako, danas, u poplavi idiotskih mangi, kornjača, pikačua, i ostalih nakaza, vratio bih se malo u neko drugo vrijeme, ne kažem da je onda bilo bolje ali bar su crtići bili neviniji s manje mačeva, lasera, eksplozija, uništavača svijeta i s manje gluposti. Kad se sjetim kad smo čekali nedjelju ujutro na neku od slijedećih emisija…  Suza mi iz oka kanula.

Nisam točno siguran tko je prvi dao ime tom specijalnom pravcu u literarnoj umjetnosti. Ali nastao je krajem 80-ih kao pokušaj moje borbe protiv pjesama iz udžbenika hrvatskoga jezika. Bitno je bilo napisati što gluplji stih. Neko vrijeme je kružila spika da je na nekakvom natjecanju za što gluplji stih pobijedio ovaj:”Skvik, skvik – umro Ben Quick!”. Zaista glup stih. Kružila je i neka knjiga Sime Mraovića sa vrlo zanimljivim pjesmicama. Ne znam koja je to knjiga bila ali jedan stih (ili naslov pjesme) je glasio ovako: “Eurokrem, eurokrem, eurokrem!”. Da mogu i ja biti uz rame najglupljima, a i to nije lako, dokazao sam s hitovima kao što je legendarni Atomski šparhet i Kožni križ. Ovdje je jedinstven izvadak iz moje zbirke. Možda ubacim i još koji hit, pa svratite opet na ovaj post.

ATOMSKI ŠPARHET

More se pjeni na Zametu jako
Ovce mrtve plešu valcer
Približno gromovi pjesme pjevaju
Ne priznaju vraga ni struju.

Toplomjer mjeri vlačnu silu
Torbe vrište s kopljem u oku
Pljosnato staklo crnci rade u željezari
Iz školjke nas napadaju govna.

Noćni Bugar isparava naftu
Policiji bježi odbjegli pingvin
Vrtlar okopava groblje zasađeno mrkvom
Nebom lete šarene zahrđale note.

Kiša pada u boci vina začepljenoj
Petrolejke za stolom pričaju viceve
Mozak kuha ribe leteće
Danas su kazaljke na salatu.

Pronalazak bačve razveselio stoku
Prolazno brašno iz agregata razmišlja
Biljke cvatu ranim snijegom
Na drveću planktoni jedu suvenire.

-

KOŽNI KRIŽ

Dok grgolji klupa pod snijegom
Klice pletu džemper
Antikvar živi u bačvi vune
More, ljudi, obale
Krilate mišice švercaju Tursku
Brižna je kantica u jarku
Šibice brišu pod u motelu
Dapače, iako je premda makar
Možda je krvavica s prilogom
Kožni križ je odbljesak nosa
Vodećeg bizona u šumi žica
Ni Isus se više ne boji termita.

Pristupajući u Savez točaka
Ni trigonometrija ne plaća porez na juhu.

-

IDILA

Dok se lagano njišu brda na povjetarcu
Sve odiše atmosferom blagom
Sunce grije stopala komarcu
Iz daljine dopire ništa sa šlagom.

Dok Sizif gura svoj kamen uz brijeg
Sunce sve nemilosrdnije peče
Partizani se probijaju kroz duboki snijeg
Gluposti postaju sve veće i veće.

Dok na vrh brda vrba mrda
Hobotnica šišarke bere
Veliku prašinu dižu mravlja krda
Umorni rovac uši pere.

Dok miris spokoja lebdi u zraku
Na većeru žuri ljuta guja
Idilični prizor gubi se u mraku
Osjećam kako negdje trava buja.

-

ŠTA FALI MOJOJ KRAVI?

Imam kravu, staru, mršavu i slabu
Jako opasnu otkad je progutala žabu
Ima jednu drvenu nogu
I slijepa je, što ja tu mogu
Na leđima ima veliku grbu
Sve u svemu, liči na tužnu vrbu
Uši su joj svakog dana vezane u čvor
Svi kažu da je jako čudan stvor
Umijesto mlijeka, ona nese jaje
Umijesto da muče, na sav glas laje
Nema više niti jednog zuba
Često je pijana ko truba
Živi već dugo kod mene u šupi
Nitko živ neće da je kupi
Ajde ljudi, budite pravi
Recite, šta fali mojoj kravi?

-

VIDIO SAM

Silovanu ribu i pijanu svastiku
Snježni prsten i hrđavu plastiku
Zaprepaštenu krpu i novine na šatri
Klizav strop i vodu u vatri

Jednooki grom i radioaktivnog slona
Čašu magle i jagodu od šest tona
Elektrodu na vjeronauku i udruženje krošnji
Junaka u bijegu i hipika u narodnoj nošnji

Tuberkuloznu ovcu i pomahnitalu spužvu
Mačka u teglici i u svemiru gužvu
Tetoviranog zrikavca i praskozorje u ponoć
Slatkovodnu ajkulu kako zove u pomoć

Pilića u veš-mašini i trijeznog portira
Manitua na rođendanu kako gajde svira

Šuplji konac i bal pedala
Krafne na rasklapanje i frape od ogledala
Ponosni luster obješen o parket
Kanalizacijski apartman i nadzvučni supermarket

_

TEORIJA TITANIK

Kad su radili Titanik – ploveći grad
Uzalud im bio mukotrpan rad
Od svečanog porinuća u more
Nije izdržao ni do zore
Kako je potonuo do samog dna
To samo moja malenkost zna
Potonulo je čudo ljudskoga roda
Zato jer je u njega prodrla voda

_

DOBRO JUTRO

Svanulo je jutro, prozirno i čisto
Na posao idu šljakeri iz Maja
Svoju sitaciju ne vide skroz bistro
Osjeća se miris slanine i jaja
Dobro jutro!

Veseli trče kroneri na lozu
Sunce im obasjava neispavana lica
Cigani vuku polumrtvu kozu
Klošari traže svoja kolica
Dobro jutro!

Dok složno pjevaju štićenici doma
Smetlari se vraćaju iz treće smjene
Jarani iz mora izvukli soma
Cvijeće od smrada bespovratno vene
Dobro jutro!

Cijele noći ja sam spavao na podu
Jutro kvari moje košmare i snove
Bosom nogom stajem na ustajalu vodu
Na stolu računi, a ja nemam love
Dobro jutro!

-

I još jedan sa iste VHS kasete. Kratko i jasno.

Ajde da i ja poznam nekoga koji može nešto što drugi ne mogu, a da to nije vezano uz cugu, glasno hrkanje ili riganje u dalj (za to riganje u dalj sam svojevremeno morao napraviti Rigometar koji je bio u pogonu na Darkovoj momačkoj; navodno je Danko rigao preko 2 metra). Dakle, Jero je uspio proći Ironmana što znači: 3,8 km plivanja, 180 km biciklom i 42 km maratona i to sve za 11 sati i 40 minuta.

Izračunao sam da je to otprilike ovakav put: Nemaš para za bus pa skočiš sa doka u Trećem maju, plivaš do Gata Karoline Riječke, izađeš i bez brisanja sjedneš na bicikl, pedaliraš do Zagreba, tamo ti to dosadi pa pustiš bicikl i lagano trčiš do Krapine. Sitnica. Uzmimo i u obzir da čovjek ni ne jede meso a mi bez slanine ne možemo dvaput lopatu dignuti. Mogao bih jednom probati odraditi desetinu – 380 m plivanja, 18 km bicikom i 4,2 km trčanja. Mislim da mi je i to puno. Pa čestitke Jero.

Još jedan spot iz Zobove VHS kolekcije. Ovaj koncert smo vrtili danima.

Mogao sam i misliti da će ovaj blog biti više memoari nego dnevnik, jer kad pređeš 35-u sve ti je poso-kuća-birtija. Meni malo manje ono birtija. Sjetio sam se Istarskog kluba gdje smo izlazili krajem 90-ih. Mislim da me je Kara prvi put ufurao unutra. Nisam mogao vjerovati kakav tulum je tamo bio. Cuga jeftinjava – ono, čiket (konjak-kola) ili Favorit 0,33 – 5 kn. Poslije smo tamo išli svaki četvrtak. Dobio sam i iskaznicu prijatelja kluba. Prava ekipa je tamo bila. Čak smo jednom i svirali nekakvu svirku bez bubnja, postoji i snimka. To treba čuti.

Jedan četvrtak navečer smo tako Čar i ja odmarali na šanku (čitaj pili). Oko nas svi veseli, cugaju, plešu, pjevaju. I svi nas vole i pozdravljaju. I mi volimo njih i pozdravljamo. Idila. Odjednom, svjetla se upale, stane pjesma i uleti 10-ak policajaca. Racija, kažu, izvadite osobne, nećemo dugo. E, jbga, zato ste upalili svjetla i utrnuli mjuzu? Ne mogu ni pit na miru. Ništa, izvadili mi osobne, dođe jedan do nas i nastupi sreća i veselje:

- Ma, Čare, jesi to ti?
- A vidi njega, pa di si ti, čovječe?

Ja samo gledam koji je sad vrag. Čar je bio neko vrijeme policajac, još dok nije ni vojske bilo. Poslije je prešao u ZNG ali ostala su poznanstva iz murije. I tako oni pričaju, pa ovo ti je moj brat, pa se ja rukujem s njime, pa su ovi završili s racijom, pa se skupili oko nas, pa se ja opet rukujem lijevo i desno. A jebte, koji bed. Ono, petokolonaš u redovima. 10 drotova oko nas (mene) i smijemo se i pričamo ko frendovi. Sve normalno. Nisu, srećom, ništa htjeli popiti, morali su krenuti.

- Dečki, moramo krenuti, aj pa se čujemo i vidimo kad nisam u službi, popit ćemo piće.

Samo ti odi, vrag te poslao. Kad ih treba onda ih nema. Mogao sam samo kao drugi dati osobnu i vozi. Poslije me raja u Istarskome nije baš tako voljela i pozdravljala kao i prije, dok se nije slegla prašina za par tjedana. Sigurno je sigurno. A murija, ne znaš je li ih je dobro znati ili ne.

Mislio sam na ovu stvar. Još uvijek je cool kao i 80-ih. Ako ne i bolja.

Kao što sam i mislio, utakmica je bila sve samo ne prijateljska. Slovenci su navalili i sve pokušali samo da budu bolji. To pokazuje njihov brzi gol i agresija prema lopti kojom su ozljedili Kranjčara. Ipak, nisam ni sekundu posumnjao u našu pobjedu. Nemaju oni pojma. Plačite, Hudiči.
I još nešto – nemojte jesti kokice kasno navečer. Cijelu noć kao da sam kamen progutao.

Rezultat

Statistika

Ova stvar me podsjeća na neke tužne događaje u mome životu. A to sjećanje na tužne trenutke, opet, vrati sjećanja na lijepe trenutke prije. Kakvu kašu uspomena može skuhati samo jedna pjesma.

Thinking of tomorrow
with the sunset in your eyes..
i feel everything and sorrow
so i have to say goodbye…

Znam da nas čuvaš, zato mirno spavamo moj Matiću. 2002.-2008.

Kako su sada utakmice nedjeljom, morali smo promijeniti i neke navike. Nema više skupljanja i pive pred Jabukom, nekim drugim usputnim dućanima ili Cheap Area-e, sad idemo na koju pivu kod dućana blizu crkve jer drugi ne rade. (“lijepi pozdrav” neljubaznoj debeloj prodavaćici.) Tamo smo makli 2-3 pive, uzeli smo cugu sa sobom i na Kantridi nekako našli parking. Sad Smola ne pije pa nam kvari prosjek – samo jedan putni Q-pack. Kupili smo karte bez beda a mislili smo da će bit kaos na upadu, ipak raja je na godišnjima i na moru pa nije bila baš gužva. Stali smo na naša uobičajena mjesta. Ovaj puta sam vidio početak što baš i nije običaj. Malo smo se živcirali, malo navijali do 5 minuta prije kraja poluvremena. Grlo se osušilo pa smo požurili na šank prije gužve i, normalno, kad smo uzeli cugu pao je gol. Nisam vidio, samo smo čuli brujanje mase. Uzeo sam četiri pive jer smo očekivali Sipija koji se nije pojavio pa sam ja morao eksati.

Tada je Rijeka proigrala a tribine poludile. Volim kad je to nabrijavanje u zraku. I onda 2 gola u par minuta – 63. Čagalj i 66. Ahmad Sharbini nakon solo slaloma. Ludilo. Bili su nas zabavljali i vatrogasci koji su napokon nešto radili jer je baklja zapalila trake na atletskoj stazi. Prejak je i jedan vatrogasac koji je bacao nazad dimnu prema Armadi… Zabavno. Na kraju gledamo drugi slobodnjak, nema niti jednog bijelog igrača u napadu i govorim ja da će ga zabit. Šut – i gol. Kakav tulum. Križman ga je zabio u rašlje kao Carlos u najboljim danima. U povratku smo morali popiti još po jednu žuju i konačno s Kantride doma super zadovoljni. Ne mogu reći da smo se suosjećali s navijačima Hajduka na Istoku koji moraju tamo čamiti još dva sata.

I na kraju, ne znam što je bolje – gubiti od Dinama i Hajduka a ostale razbijati ili dobiti Dinama i Hajduka a ostale ko jebe. Najbolje dobiti sve… Nadam se da ovo nije samo bljesak genijalnosti, borbenosti i htijenja nego smjer kojim će Rijeka gaziti protivnike. Krepat ma ne molat!

Neke fotke sa tekme su na stranici FOTKE.