The Mavericks – Dance The Night Away
Aaaaaaaajmmmoooooooo!!!!!!
Arhiv za Prosinac, 2010
29. Prosinac 2010.
25. Prosinac 2010.
Šajeta – Božić je judi
23. Prosinac 2010.
Riblji nukleus
Primjetio sam da se često u zadnje vrijeme postavlja pitanje ribljeg nukleusa. Baš, konkretno, jučer čekam u redu za vatu kad pita poštar, inače drugi odozada, onoga ispred njega da ima li šta nukleusa. Od ribe ako je moguće. Nisam mogao izdržati a da ne pogledam ispod vizira. Ovaj ispred poštara izgledao je fora u tom ronilačkom odijelu ali očito nije želio pričati o nukleusu i samo je zabio dublje šubaru na glavu. Poštaru je bilo neugodno jer nije znao je li ga ovaj čuo pa ga upita još jednom, malo glasnije. Ništa… Vidio sam da ga je ovaj u ronilačkom odijelu čuo ali se pravio nevješt pa je, onako u nevolji, izvadio pelikana iz ruksaka i počeo po njemu lijepiti taksene marke. To je za gospođu, drugoj po redu, u brašnastoj postelji bilo previše. Isti čas je izvadila mobitel i nazvala drugi čas. Drugi čas se nije javio pa je nazvala treći i četvrti. Kad je vidjela da od toga nema ništa, zijevnula je u mikrofon i naribala celofan na papriku koju je uvijek nosila sa sobom. Ali ni to nije smanjilo napetost koju je izazvalo poštarevo pitanje.
Ne znam čemu tolika frka oko ribljeg nukleusa. Svaki put kad sam čuo za njega je izbilo sranje. Prije toga, kad smo izbjegavali imendan u riboreznici, blago pripiti svirač na kreditnoj kartici je imao problem u komunikaciji s kopijom imitacije replike koja je stajala iza sidra. Dok je on tako govorio replici spomenuo je i riblji nukleus. Odjednom su ga četiri slobodna zidara uhvatila za kuku i izbacili na tržnicu. Nisam siguran što je bilo jer sam baš čeprkao po svojoj pernici pa mi je možda nešto promaklo ali činilo mi se da nisam ponio plastelin. Zato sam ostao miran i dalje ližući svoju ciklu. Slobodni zidari su se vratili uzrujani i nisu više grgoljili tratinčice nego su se povukli u špajzu i od tamo sam samo čuo tiho, pomalo tužno mukanje i povremeno zavijanje.
Četvrti puta kad sam čuo za nukleus bio sam u čajniku. Nije to onaj za kuhanje čaja jer ne bih stao unutra nego je to bus za prijevoz gotove pašticade iz kampusa prema Jadroliniji. Bili smo natrpani unutra jer je to jedini bus koji prometuje utorkom. Dok sam strpljivo podnosio kapljanje za vrat znoja stotina umornih jelenaka koji su po stropu prenosili stupu, slušao sam razgovor u blizini.
- I, ‘oće biti šta od onoga? – pitao je manji.
- Misliš… od ONOGA? – tiho će drugi, deblji.
Tada se bus zatresao jer je naletio na žabe pa sam mogao čuti ostatak razgovora jer su se drugi ljudi prestali buniti na mirnu vožnju.
- Aaa… Ribljeg nukeusa! Pa naravn… – i tu ga je prekinula žestoka šamarčina omanjeg gospodina u tajicama. Nevjerojatno je kako se brzo stvorio jer je do tada mirno pleo šal zavaljen u kupusu na zadnjem peronu busa. Po suludom pogledu shvatio sam da nije ljut na moje crtanje po tamburici. Njegova mržnja je bila uperena prema onom manjem tipu s rinčicama na laktu. Od siline šamara poispadale su mu sve punjene prokulice. I treći ljudi su se pobunili pa su obojicu nabili na kolač i bacili s mosta.
17. Prosinac 2010.
Snijeg
Ipak je pao. Nije ni čudno nakon ovíh temperatura. Danas je bilo -8° ali nekako níje jako hladno jer ne puše. Baš me zanima kako ću sutra na posao, hoću li se uspjet probiti ili ću skuhat vino i grijati dupe uz kamin…
16. Prosinac 2010.
Prehlada
Ja se prehladio. Ali to i nije bitno. Više mi smeta što je Ančici nos pun slinaca. Nije se ona klasično prehladila pa kašlje, na svu sreću, nego ima tonu slinaca u nosu a to sama ne zna izbaciti. Ali, opet na sreću, postoji nekakva spravica koja pomoću koje možemo isisati te slince. Kupio sam je u ljekarni za 77 kuna a to je u biti cjevčica koja se stavi u bebin nosić a s druge strane u naša usta i tako se usisava kao slamčicom. Slinci se skupljaju u tom prvom dijelu. Hvala onome tko je to izmislio jer ne znam kako bismo na kraj izašli s zločestim slincima. Inače, zima je, zid mi je u dnevnom mokar, kondenzira se jer smo ga izvana izolirali i sad, jbg, morat ćemo pričekati još koji mjesec i proljeće. Odoh dalje raditi.
8. Prosinac 2010.
Svašta nešto
Nemam baš vremena za svoj Podrum ovih dana… Svašta nešto radim. Najbitnija vijest je da smo uspjeli, izgleda, zaustaviti curenje ploče u dnevnom boravku. Čini se da se suši ali to će još vrijeme pokazati. Čuvamo curicu i sve je pod kontrolom. Bili smo i na predstavi Jani i ja povodom sv. Nikole. Čak je i Ančica dobila poklončić…
Jan i Sveti Nikola
navrati na vo lejtr 
